Opis: IVAN GRLIČIĆ, Put nebeski ukazan csoviku od Boga po svetoj Czarqui tojest Navk karstjanski (Puut nebeski ukazan csoviku od Boga po svetoj Czarqui tojest Navk karstjanski / u’ kratku obilato i razborito istomacsen u jezik bossanski po D. Ivanu Garlicsichiu, xupniku djakovacskomu, 1707. Prvo djelo nekoga slavonskog franjevačkog pisca pisano hrvatskim jezikom nakon izgona Turaka iz Slavonije jest PUT NEBESKI Ukazan cfovikll od Boga po Svetoj Czarqui. TO lEST NAVK KARSTlANSKI V'Kratku obilato, i razborito iftomacfen u jezik Bofanski Ivana Grličića iz 1707. godine. Podatci o Grličićevu životopisu vrlo su oskudni pa nije poznata ni godina njegova rođenja. Raspolažemo tek činjenicama da je rodom iz Bosne, a umro je u Đakovu 1709. godine. Pohađao je loretski Collegium Illyricum, a đakovački je župnik od 1699. do 1709. godine.
Grličić je pripadao Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, koja je u duhovnom životu Hrvata odigrala važnu ulogu jer je kroz duže vrijeme obuhvaćala područje Bosne i Hercegovine, Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju i južnu Ugarsku te je okupljala i povezivala najveći dio štokavskoga jezičnog područja. Slavonija je pri tom svojim položajem, s obzirom na kulturnu djelatnost franjevaca, bila spona izmedu hrvatskoga juga i sjevera.
U uvodu djela Put nebeski naslovljenu Bogogliubnomu sctioczu, Grličić zapisuje kako je svoje djelce istumačio u jezik Bossanski i nasc jezik, smatrajući pod bosanskim jezik hrvatskih franjevaca Franjevačke provincije Bosne Srebrne, koji se odlikuje ikavskom štokavštinom.
To je Grličićevo djelo do sada gotovo nepoznato široj znanstvenoj javnosti. Jezikoslovci, kada je riječ o djelima nastalima u Slavoniji u 18. stoljeću, uglavnom proučavaju djela nastala sredinom 18. stoljeća i u njegovoj drugoj polovici. S obzirom na to da je Grličićeva knjižica otisnuta već 1707. godine, ona nam pruža jedinstven primjer slike hrvatskoga književnojezičnog izraza u Slavoniji početkom 18. stoljeća.
U književnoj historiografiji naziv slavonska književnost stekao je relativno ustaljeno značenje: knjige i rukopisi nastali od početka 18. stoljeća do 1855. godine, na području znatno širem nego što ga pokriva današnji pojam Slavonije (Interamnij - Međurječje: s istoka omeđeno Dravom, sa zapada Ilovom, sa sjevera Dravom, s juga Savom). Stoga bi možda najuputnije bilo reći da je slavonska knjiga stvarana na prostoru koji je nekoć obuhvaćala Provincija sv. Ivana Kapistrana, odijeljena 1757. od Provincije Bosne Srebrene. Simbolično, otpočinje ona katekizmom Put nebeski đakovačkog župnika Ivana Grličića, tiskanim 1707. u Veneciji, a završava smrću Ignjata Alojzija Brlića 1855., kad prestaje izlaziti njegov Novouređeni ilirski kalendar iliti Svetodanik, čiji je prvi primjerak 1836. otisnut u Budimu.