Opis: Junije (Džono) Rastić: Junii Antonii comitis de Restiis, patricii Ragusini Carmina. Padova, Typis Seminarii 1816. Zbirka pjesama na latinskom. Pored uvoda, predgovora, komentara i posvete Džonu Rastiću, knjiga sadržava: Satyrarum liber koji sadrži dvadeset pet satira, Elegiarum liber s devet pjesama, Epistolarum liber koji ima pet poslanica i Carmina varia s četrnaest pjesama. Ne predstrani portret Junija Rastića, bakrorez Rafa Martinija koji je za tisak priredio (iscrtao) Vicko Fisković. Na knjizi se nalazi ex libris iz prve polovice 19. stoljeća. Tvrdi uvez, XXXII + 264 str. 15.5x22.5 cm
Džono Rastić, dubrovački plemić, rodio se 1755. godine. Obrazovan na isusovačkom kolegiju, postao je cijenjeni pravnik, senator, a 1797. godine služio je i kao knez Republike. Osim što je imao znanje klasičnih jezika i govorio talijanski, poznavao je i francuski i engleski jezik. Prema političkom uvjerenju bio je pravi aristokrat te se protivio Francuskoj revoluciji i svim promjenama koje je ona donijela, uključujući i okupaciju i pad Dubrovačke Republike. U književnom djelovanju bio je sljedbenik Horacija, izvrstan satiričar, a na njegovo pjesništvo utjecali su i engleski humoristi Joseph Addison i Laurence Sterne. Razvio je svoj vlastiti oblik blage satire kojom ismijava francuske društvene običaje te načela Enciklopedije i Revolucije koja su počela prožimati njegov Dubrovnik. Rastić se nakon dolaska Francuza i pada Republike, iscrpljen bolešću i razočaran političkim i društvenim promjenama, povukao na svoj posjed u Trstenom. Ondje je uglavnom bio okružen prijateljima među kojim se ističu Đuro Hidža, Đuro Ferić i Marko Bruerević. Umire u Dubrovniku 1814. godine. (preuzeto iz: Paula Raguž: O rukopisu Carmina Džona Rastića iz Znanstvene knjižnice Dubrovnik).